Izrael je deklasifikovao niz tajnih dokumenata koji otkrivaju da su izraelski zvaničnici razmatrali mogućnost pregovora sa otmičarima prije nego što su odobrili jednu od najpoznatijih operacija spasavanja talaca u istoriji – akciju na aerodromu Entebe u Ugandi 1976. godine.
Izraelski državni arhiv objavio je dokumenta nekoliko dana uoči 50. godišnjice operacije, koja će biti obilježena 3. jula. Objavljivanje dolazi u trenutku kada se Izrael i dalje suočava sa posljedicama talačke krize nastale nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi, dok je 251 osoba odvedena kao talac u Pojas Gaze.
Šta se dogodilo u Entebeu?
Palestinski i zapadnonjemački militanti oteli su 27. juna 1976. godine avion kompanije Air France, koji je letio iz Tel Aviva, nakon njegovog slijetanja u Atinu.
Otmica je izvedena nad letjelicom sa 106 putnika, koja je potom preusmjerena na aerodrom Entebe u Ugandi.
Otmičari, pripadnici Narodnog fronta za oslobođenje Palestine i zapadnonjemačkih Revolucionarnih ćelija, zahtijevali su oslobađanje zatvorenika iz više država i zaprijetili da će početi ubijati taoce ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni do isteka ultimatuma.
Izraelski komandosi preletjeli su hiljade kilometara kroz neprijateljski vazdušni prostor i izveli napad na aerodrom u operaciji koja je trajala manje od jednog sata.
Spašeni su gotovo svi taoci, osim troje koji su izgubili život. U akciji su ubijeni svi otmičari, kao i više desetina ugandskih vojnika. Jedini poginuli izraelski komandos bio je Jonatan Netanjahu, brat budućeg izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
Šta otkrivaju deklasifikovana dokumenta?
Novoobjavljeni dokumenti mijenjaju dosadašnje uvjerenje da je Izrael posegnuo za vojnom akcijom tek nakon potpunog neuspjeha diplomatskih napora.
Prema sažetku Izraelskog državnog arhiva, krizni štab tadašnjeg premijera Jicaka Rabina u početku je odbacio mogućnost bilo kakvih pregovora sa otmičarima.
Međutim, kako je šestodnevna talačka kriza odmicala, a pritisak porodica zarobljenih putnika rastao, izraelski zvaničnici postepeno su ublažili svoj stav.
„Približava se trenutak donošenja odluke… Smatramo da se moraju uložiti maksimalni napori kako bi se spriječio istek ultimatuma“, navedeno je u jednom internom memorandumu Rabinovog kriznog štaba, kojim je odobreno vođenje pregovora pod određenim uslovima.
Istovremeno, Izrael je vodio dvostruku strategiju. Dok je podržavao pregovore koje je Francuska vodila sa tadašnjim predsjednikom Ugande Idijem Aminom, u tajnosti je pripremao vojnu operaciju.
Pripreme su obuhvatale izgradnju makete aerodroma Entebe radi uvježbavanja napada, kao i raspoređivanje transportnih aviona u susjednoj Keniji.
Dokumenta pokazuju da je konačna odluka o izvođenju vojne akcije donesena tek kada je postalo jasno da pregovori ne daju rezultate i kada je vojni vrh procijenio da postoje realne šanse za uspjeh operacije.
Reakcije i istorijsko nasljeđe
Operacija Entebe izazvala je tada oštre međunarodne reakcije.
Predsjednik Ugande Idi Amin i Organizacija afričkog jedinstva, preteča današnje Afričke unije, osudili su izraelsku akciju kao grubo kršenje suvereniteta Ugande, ističući da je ta zemlja pokušavala da posreduje u rješavanju krize.
Za Izrael je, međutim, operacija predstavljala jednu od najvećih vojnih i bezbjednosnih pobjeda u istoriji države.
Posebnu simboliku dobila je svega četiri godine nakon tragedije na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine, kada je svih devet izraelskih sportista koje su oteli palestinski teroristi ubijeno tokom neuspjelog pokušaja spasavanja koji su izvele njemačke snage.
Ipak, tadašnji premijer Jicak Rabin bio je oprezan u ocjeni uspjeha operacije.
„Ne smijemo se zavaravati. Bila je to izvanredna operacija i veliki uspjeh. Međutim, problem nije riješen. Terorizam i dalje postoji. Prerano je govoriti kakve će nove prijetnje donijeti i koje pouke moramo izvući. Dobili smo jednu bitku, ali rat se nastavlja“, napisao je Rabin u jednom od deklasifikovanih dokumenata.
Izvor: index.hr
