Suša i ekstremne temperature ovog ljeta stvaraju sve veći pritisak na stočare širom Evropske unije. Problem više nije samo smanjen prinos ratarskih kultura – u pojedinim dijelovima Evrope poljoprivrednici već moraju da koriste zalihe stočne hrane koje su pripremili za jesen i zimu, dok se istovremeno povećavaju troškovi proizvodnje.
Situacija je posebno teška u područjima u kojima su pašnjaci presušili, a visoke temperature i nedostatak padavina dodatno smanjili prinose kukuruza i drugih kultura koje se koriste za ishranu životinja. Aktuelne analize pokazuju da je evropska poljoprivreda ove godine pretrpjela ozbiljne gubitke, a posljedice bi mogle da se osjete i mnogo šire od samih farmi.
Jedan od najvećih problema za stočare jeste nedostatak prirodne hrane. Presušeni pašnjaci više ne mogu da obezbijede dovoljno trave, zbog čega se stoka ranije nego što je uobičajeno hrani iz rezervi. To znači da ono što je trebalo da bude dovoljno za zimu sada mora da se koristi tokom ljeta, pa poljoprivrednike već sada brine kako će obezbijediti hranu kada hladniji mjeseci počnu.
Posebno je pogođena Francuska, jedna od najvažnijih poljoprivrednih zemalja Evropske unije. Nakon snažnog toplotnog talasa i dugotrajnog nedostatka vlage, očekuje se veliki pad proizvodnje kukuruza. Prema novijim procjenama, francuska proizvodnja kukuruza mogla bi biti manja za oko 30 odsto, dok su gubici u drugim ratarskim kulturama takođe značajni.
Problem sa kukuruzom posebno je važan za stočarstvo jer ova kultura predstavlja jedan od ključnih izvora hrane za životinje. Kada prinosi padaju, na tržištu se smanjuje količina dostupne hrane, što može dovesti do rasta cijena. Evropski trgovci žitaricama već su procijenili da je samo junski toplotni talas smanjio očekivanu proizvodnju žitarica u EU i Velikoj Britaniji za gotovo devet miliona tona. Oko polovine tog smanjenja odnosi se na kukuruz.
Francuska je prema toj analizi pretrpjela posebno velike gubitke. Procijenjeno je da je samo smanjenje proizvodnje kukuruza odnijelo oko 3,4 do 4,1 miliona tona, u zavisnosti od metodologije procjene, što predstavlja stotine miliona eura izgubljene vrijednosti.
Za proizvođače mlijeka posljedice su još direktnije. U područjima u kojima je stočna hrana tradicionalno zasnovana na ispaši, nedostatak trave znači da životinje dobijaju manje hrane prirodnim putem. To može uticati na količinu mlijeka, dok dodatna kupovina hrane povećava troškove proizvodnje.
Slični problemi bilježe se i u Španiji. Tamošnji poljoprivrednici suočavaju se sa isušivanjem pašnjaka i većim troškovima stočne hrane. Zvanični podaci španskog Ministarstva poljoprivrede pokazuju da se cijene stočne hrane redovno prate upravo zbog osjetljivosti sektora na promjene cijena žitarica, sojine sačme i drugih ključnih sirovina.
Suša, međutim, nije jedini problem. Visoke temperature dodatno povećavaju potrebe životinja za vodom i stvaraju stres kod stoke. Istovremeno, požari mogu potpuno onemogućiti korištenje pojedinih pašnjaka.
Takva situacija već je zabilježena u Španiji. U Andaluziji su vlasti zbog posljedica velikog požara privremeno ublažile pravila za organska gazdinstva i omogućile određenim stočarima da koriste konvencionalnu hranu. Mjera je uvedena zbog nedostatka pašnjaka i opasnosti po dobrobit životinja.
Upravo ovakvi potezi pokazuju koliko vremenske prilike mogu brzo da proizvedu probleme koji se potom prenose na cijeli lanac proizvodnje hrane. Ako nema dovoljno trave, kukuruza i žitarica, stočari moraju da kupuju skuplju hranu. Ako je hrane premalo, dio njih može biti primoran da smanji broj životinja.
Manji broj grla može, sa druge strane, povećati kratkoročnu ponudu mesa na tržištu i izvršiti pritisak na cijene. Dugoročno, međutim, takav trend može značiti smanjenje proizvodnih kapaciteta i dodatnu zavisnost od uvoza.
Posljedice se ne završavaju na stočnoj hrani. Slabija proizvodnja žitarica znači da će evropskom tržištu biti potrebno više uvoza kako bi se nadoknadio manjak. Analitičari već upozoravaju da bi smanjena evropska proizvodnja mogla povećati zavisnost od uvoza iz zemalja poput Ukrajine i Brazila, što dodatno povezuje evropske cijene hrane sa globalnim tržištem.
Posebno zabrinjava činjenica da se problemi pojavljuju u različitim dijelovima kontinenta istovremeno. Od Francuske i Španije, preko centralne Evrope, pa sve do Balkana, poljoprivrednici se suočavaju sa kombinacijom visokih temperatura, nedostatka padavina, manjka vode i slabijih prinosa.
Aktuelna analiza Associated Pressa ukazuje da je suša tokom 2026. godine teško pogodila evropsku poljoprivredu, uključujući stočarstvo u Rumuniji i Mađarskoj, gdje se poljoprivrednici suočavaju sa smanjenjem dostupnosti vode. Nizak vodostaj Dunava istovremeno otežava transport žitarica, dodatno komplikujući snabdijevanje tržišta.
Zbog svega toga, pitanje više nije samo kako preživjeti jednu sušnu sezonu, već kako evropsku poljoprivredu prilagoditi vremenskim uslovima koji postaju sve nepredvidiviji.
Stručnjaci sve više govore o potrebi ulaganja u sisteme za navodnjavanje, skladištenje vode, otpornije sorte biljaka i bolje upravljanje zemljištem. Francuske vlasti, na primjer, najavile su dugoročne mjere koje uključuju povećanje kapaciteta za skladištenje vode i prilagođavanje sorti ekstremnim vremenskim uslovima.
Za stočare je, međutim, najhitnije pitanje kako dočekati zimu. Ako se zalihe sijena, kukuruza i druge hrane potroše već tokom ljeta i rane jeseni, farmeri će biti primorani da dodatno kupuju hranu u periodu kada bi cijene mogle biti više upravo zbog manjka na tržištu.
Zato se ovogodišnja suša u Evropi sve više posmatra kao problem koji može imati posljedice i nakon završetka ljeta. Manjak hrane za stoku može uticati na proizvodnju mlijeka i mesa, cijene hrane, prihode poljoprivrednika i konačno na ukupnu sigurnost snabdijevanja stanovništva.
Evropska poljoprivreda tako se nalazi pred dvostrukim izazovom: mora odgovoriti na posljedice ovogodišnje suše, ali istovremeno ulagati u sistem koji će biti otporniji na buduće sušne i ekstremno tople sezone. Jer, kako pokazuju ovogodišnji gubici, problem više nije samo koliko će biti roda – već i da li će nakon žetve biti dovoljno hrane da se prehrani evropska stoka.
