Rijetki genetski poremećaj poznat kao Laronov sindrom, od kojeg boluje svega nekoliko stotina ljudi širom svijeta, mogao bi pomoći naučnicima u razvoju novih metoda za prevenciju raka. Do tog zaključka došli su istraživači koji godinama proučavaju ovu bolest u Ekvadoru, zemlji u kojoj živi najveći broj osoba s ovim sindromom, prenosi BBC.
U gradiću Piñas na jugu Ekvadora živi neuobičajeno veliki broj osoba s Laronovim sindromom – rijetkim genetskim poremećajem zbog kojeg odrasle osobe obično ne narastu više od oko 1,2 metra. Među njima su i četrdesetogodišnje blizanke María Luísa Romero i María del Cisne, koje ističu da im je međusobna podrška pomogla da lakše savladaju izazove života s ovim stanjem.
Laronov sindrom nastaje zbog mutacije receptora za hormon rasta, zbog čega organizam ne može koristiti hormon koji prirodno proizvodi. Posljedica je veoma nizak rast, ali istraživači već decenijama primjećuju i jednu neobičnu pojavu – osobe s ovim sindromom znatno rjeđe obolijevaju od pojedinih bolesti, uključujući rak i dijabetes.
Endokrinolog dr. Jaime Guevara, koji ovu bolest proučava gotovo 40 godina, vjeruje da bi razumijevanje zaštitnih mehanizama kod ovih pacijenata moglo dovesti do razvoja lijekova ili terapija koje bi sličan učinak omogućile i osobama koje nemaju ovaj sindrom, navodi BBC.
Veliko istraživanje koje su proveli dr. Guevara i profesor Valter Longo sa Univerziteta Južne Kalifornije pratilo je oko 100 osoba s Laronovim sindromom i približno 1.600 njihovih rođaka tokom 22 godine. Tokom tog perioda među oboljelima nije zabilježen nijedan slučaj dijabetesa, dok je registrovan samo jedan slučaj raka koji nije bio smrtonosan. S druge strane, među članovima njihovih porodica normalnog rasta dijabetes je dijagnostikovan kod pet posto ispitanika, a rak kod 17 posto.
Naučnici smatraju da bi razlog mogao biti veoma nizak nivo hormona IGF-1 (insulinu sličnog faktora rasta 1), koji kod osoba s Laronovim sindromom gotovo da se ne proizvodi. Prema jednoj od vodećih teorija, upravo taj hormon može spriječiti prirodno odumiranje ćelija, uključujući i potencijalno kancerogene, pa njegovo odsustvo smanjuje vjerovatnoću razvoja malignih bolesti.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da to nije jedino moguće objašnjenje. Profesor Zvi Laron sa Univerziteta u Tel Avivu, po kojem je sindrom i dobio ime, smatra da zaštitni efekat vjerovatno zavisi od više bioloških faktora. On ističe da su i pacijenti koji su tokom djetinjstva primali terapiju hormonom IGF-1 radi poticanja rasta i dalje pokazivali vrlo nizak rizik od razvoja raka.
Iako istraživanja bude nadu, naučnici naglašavaju da osobe s Laronovim sindromom nisu potpuno zaštićene od malignih bolesti. To potvrđuje i slučaj jedne od blizanki iz Ekvadora, kojoj je prije dvije godine dijagnostikovan rak debelog crijeva. Nakon operacije i hemoterapije uspješno se oporavila, a iskustvo ju je navelo da promijeni ranije uvjerenje kako su oboljeli potpuno imuni na rak.
Za djecu s Laronovim sindromom danas postoji lijek Increlex, koji može pomoći rastu ako se primjenjuje između druge i 18. godine života. Međutim, terapija je veoma skupa, dostupna je samo kod jednog proizvođača i nije lako dostupna svim pacijentima. Prema riječima dr. Guevare, jedno dijete mjesečno treba najmanje tri bočice lijeka, čija ukupna cijena prelazi 2.400 američkih dolara.
Uprkos brojnim izazovima, osobe koje žive s ovim rijetkim poremećajem nadaju se da će njihovo iskustvo pomoći razvoju novih medicinskih otkrića koja bi jednog dana mogla koristiti milionima ljudi širom svijeta.
Izvor: BBC
