Kako se bližilo ljeto, Kesin je primijetila promjenu dok je razvrstavala garderobu: „muške odjeće“ bilo je više od ženske.
Košulje, majice i šortsevi nisu bili kupljeni za njenog dječka ili oca – bili su tu za nju.
Kesin u tome nije usamljena.
Sve veći broj mladih Kineskinja – i u njenim društvenim krugovima i onlajn – tvrdi da prihvata mušku odjeću iz sličnih razloga, kao što su bolji kvalitet, niže cijene, veća udobnost i manje omalovažavanje tjelesnog izgleda.
Ali šta pokreće ovaj trend?
Na popularnoj kineskoj društvenoj mreži Siaohongšu, poznatoj i kao RedNote, tag „žene nose mušku odjeću“ privukao je više od 82 miliona pregleda, dok je „rodno neutralno oblačenje“ premašilo 90 miliona.
Objave na ovu temu su se umnožile, uz često isticanje prednosti muške odjeće, kao što su veći sadržaj pamuka i lana, jednostavniji krojevi, veći džepovi, neprimjetniji šavovi, bolja završna obrada i niže cijene.
Kesin se prisjeća da je do promjene u njenoj garderobi došlo 2023. kad su na njenoj stranici na profilu Doujin (kineska domaća verzija TikToka) počeo da prikazuje lajv strimove koji prodaju muške majice kratkih rukava.
U prvi mah ju je to zbunilo – nikad nije kupovala artikle za oca ili dječka, zašto joj je onda algoritam preporučivao ovakav sadržaj?
Kesin je pretpostavila da se radi o grešci, sve dok jednog dana nije odsutno ostavila telefon uključen tokom lajv strima prodaje odjeće dok je bila u kupatilu.
„Djevojke mogu kupiti ovo u manjoj veličini i da ga i same nose.“
„To je uniseks i žene mogu da ga nose.“
Ove rečenice ponavljane su iznova i iznova u roku od nekoliko minuta.
U poređenju sa lajv strimovima namijenjenim ženama koji često ističu vitkost, skrivanje percipiranih mana ili projektovanje delikatnog, ženstvenog ideala, ovaj je bio usredsređen na kvalitet tkanine i materijale.
„To mi se zaista dopalo“, kaže ona.
„Nikad nisam razumjela zašto ženska odjeća stalno insistira na popularnim standardima ljepote, naročito kad su ti dizajni često neudobni.
Cena je pomogla takođe: većina majica koštala je manje od 100 juana (14 dolara).
Čak i ako bude morala da ih vrati, rizik je djelovao mali.
Kupila je prvu „mušku“ majicu i bila iznenađena.
Bila je udobnija, debljeg materijala i više disala od ženskih artikala koje je prethodno kupovala po trostruko višoj cijeni.
Ubrzo je počela da kupuje više muške odjeće i nelagoda koju je očekivala da će osjetiti noseći je nikad nije uslijedila.
Vremenom su ovi artikli postojano preuzeli njen ormar, „kao nekakva grabljiva vrsta koja je izgurala originale“, kaže ona.
Ovaj trend se takođe pojavio u vrijeme oslabljene potrošačke privrede u Kini nakon ukidanja ograničenja u vezi sa pandemijom kovida-19 krajem 2022. godine.
Za radnice kao što je Kesi, koja radi zahtjevnu smjenu zvanu „996“ (od devet ujutro do 21 sat, šest dana nedeljno) u Šangaju, finansijski oprez je postao uobičajen.
Manje je spremna da mijenja posao i više oklijeva kad treba mnogo da potroši na osnovne potrepštine kao što je odjeća.
U tom kontekstu, neki potrošači su prihvatili trendove „obrnute potrošnje“, stavljajući naglasak na vrijednost i trajnost u odnosu na brzu modu.
„Ako vam nešto ne pristaje, lako ga je vratiti“, kaže Kesin.
„Ne vidim više smisao u trošenju mnogo novca na odjeću, ionako rijetko nosim bilo šta više od jedne sezone.“
Problemi sa određivanjem veličine
Za mnoge, promjena ima manje veze sa rodnom porukom, a više sa praktičnošću.
Određivanje veličine jedan je od najkritikovanijih aspekata ženske odjeće u Kini.
Na društvenim mrežama kao što su Doujin i Siaohongšu, vitke influenserke često pokazuju kako im takozvane veće veličine ne pristaju dobro.
Haljine označene sa XL (ekstra lardž) neće da se rašire preko butine, ili sistemi veličina smiještaju relativno mršave žene u najmanje kategorije.
Više žene, u međuvremenu, olako se guraju u veće veličine.
Na jednom viralnom snimku, blogerka navlači top veličine L na njenu pudlicu – i on joj taman pristaje.
Šangajska advokatkinja Li, koja je tražila da bude identifikovana samo preko prezimena, kaže da se okrenula muškoj odjeći zato što joj ženska odjeća rijetko kad dobro pristaje.
Ona je visoka 170 centimetara i ima široka ramena.
Tek kad je studirala u Evropi, Li je shvatila da joj pristaje standardna M veličina (medijum).
„Izgleda kao da se ženska odjeća ovde ne pravi za ljude građene poput mene“, kaže ona.
Ona ukazuje i na praktičnost muške odjeće: par muških pantalona veličine M može da primi tablet od 11 inča i knjigu u džep, a da to ne utiče na njihov oblik.
„Koja ženska odjeća to može? Čak i nošenje karmina može da učini da delujete natrpano“, kaže ona.
Pritisak industrije
Prema Vang, kreatorki modnog brenda srednje veličine, problemi i sa određivanjem veličine i sa kvalitetom odražavaju šire pritiske koje trpi industrija.
Kineska konfekcija se značajno smanjila nakon pandemije, sa proizvodnjom i izvozom u opadanju.
Rast maloprodaje se drastično usporio, porastavši 2024. godine za samo 0,1 odsto, u poređenju sa 15 odsto iz 2023.
Kompanije sada proizvode manje novih dizajna, a potrošači, koji već posjeduju dovoljno odjeće, manje kupuju.
Da bi smanjili troškove, neki brendovi sada kupuju unaprijed gotove obrasce iz Jugoistočne Azije umesto da prave vlastite.
Ali ti dizajni često ne odgovaraju kineskim tjelesnim oblicima, što doprinosi lošem pristajanju te odjeće i rastu takozvane ženske odjeće „dječije veličine“.
Na odluke o dizajnu utiče i privreda.
Odjeća za vitkije tjelesne tipove je jeftinija i lakša za proizvodnju, dok veće veličine traže složenije krojeve i veće troškove.
„Ako prodaja 20 komada velikih veličina košta isto kao i 200 srednjih, kompanije će samo odustati od većih veličina“, kaže Vang.
Uz nagle skokove troškova tkanine, proizvodnja se suočava sa novim pritiscima, dodaje ona, i upozorava da će rezultat biti najvjerovatnije još vitkija odeća u godini pred nama.
Za kupce kao što je Kesin, to bi moglo samo da ubrza promjenu koja već utiče na to šta završava u njenoj garderobi.
(BBC)
