Bolivija se suočava s jednom od najtežih političko-socijalnih kriza u posljednjoj deceniji, nakon što je predsjednik Rodrigo Paz proglasio vanredno stanje i naredio raspoređivanje vojske na ulice radi uspostavljanja kontrole nad sve raširenijim protestima i blokadama širom zemlje.
Kriza, koja traje već gotovo 50 dana, dovela je do ozbiljnih poremećaja u snabdijevanju hranom, gorivom i lijekovima, dok su pojedini regioni praktično odsječeni od ostatka zemlje.
Vanredno stanje i izlazak vojske na ulice
Predsjednik Rodrigo Paz proglasio je vanredno stanje nakon višenedjeljnih antivladinih protesta i blokada ključnih saobraćajnica.
Ova mjera vladi omogućava proširena ustavna ovlaštenja, uključujući angažovanje vojske u operacijama uklanjanja blokada i obezbjeđenja kritične infrastrukture.
Odluka je uslijedila svega nekoliko sati nakon što je vlada objavila dogovor sa najvećom sindikalnom organizacijom u zemlji, ali sporazum nije uspio da zaustavi proteste u svim regionima.
Početak krize: ukidanje subvencija i rast cijena
Kriza je započela u maju nakon odluke vlade da postepeno ukine dugogodišnje subvencije na gorivo, što je izazvalo nagli rast cijena i lančanu reakciju u ekonomiji.
Mjera je donesena u okviru pokušaja da se smanji budžetski deficit i stabilizuje finansijski sistem, posebno u kontekstu nestašice američkih dolara i pregovora sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF).
Međutim, umjesto stabilizacije, potez je izazvao:
- rast troškova života
- nestašice goriva
- poremećaje u transportu i distribuciji
- širenje nezadovoljstva građana
Blokade koje su paralisale državu
Demonstranti su blokirali glavne puteve širom zemlje, uključujući saobraćajnice koje povezuju La Paz i El Alto, dva urbana centra sa oko dva miliona stanovnika.
Zbog blokada:
- kamioni sa hranom nisu mogli doći do pijaca
- bolnice su prijavljivale nestašice lijekova
- transport medicinskih pacijenata bio je otežan ili onemogućen
- pojedine regije ostale su bez redovnog snabdijevanja
Lokalni mediji navode da su se formirale duge kolone vozila, dok su neke rute bile potpuno neprohodne danima.
Sporazum sa sindikatima, ali bez političkog mira
Vlada je postigla dogovor sa Bolivijskom radničkom konfederacijom (COB), najvećim sindikatom u zemlji, koji je sporazum opisao kao “tračak nade” za smirivanje situacije.
Predsjednik Paz je poručio da je cilj dogovora početak dijaloga i stabilizacije.
Međutim, ključni dio protesta se nastavlja, posebno u regionu Kočabamba, gdje djeluju ruralne organizacije koje nisu učestvovale u pregovorima.
Političke podjele i uloga opozicionih pokreta
U Kočabambi i drugim ruralnim oblastima proteste predvode organizacije povezane s političkim krugovima bivšeg predsjednika Evo Morales.
Ove grupe odbacuju dogovor sa sindikatima i zahtijevaju ostavku predsjednika Paza, tvrdeći da ekonomske mjere vlade najviše pogađaju siromašne i ruralne zajednice.
Jedna od najuticajnijih organizacija, federacija Tupak Katari, najavila je nastavak blokada sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi, uključujući:
- oslobađanje pritvorenih demonstranata
- veće uvažavanje autohtonih zajednica
- rješavanje ekonomskih problema
Humanitarne posljedice: nestašice i smrtni slučajevi
Prema podacima kancelarije bolivijskog ombudsmana, najmanje 14 osoba je izgubilo život od početka krize, dok neki izvori navode da je broj mrtvih porastao na 16.
Među žrtvama su:
- pacijenti koji nisu mogli stići do bolnica
- radnici u transportu koji su ostali bez medicinske pomoći
- osobe pogođene dugotrajnim blokadama
Humanitarne organizacije upozoravaju da bi dugotrajna izolacija pojedinih regiona mogla dodatno pogoršati zdravstvenu i prehrambenu situaciju.
Ekonomija pod pritiskom
Stručnjaci upozoravaju da je ekonomska situacija dodatno pogoršana nedostatkom deviza i padom povjerenja u fiskalnu politiku države.
Pokušaji vlade da stabilizuje tržište uključuju:
- korekcije cijena goriva
- povlačenje dijela agrarnih reformi
- pregovore s međunarodnim finansijskim institucijama
Ipak, efekti tih mjera zasad su ograničeni.
Bolivija se nalazi u složenoj političkoj i društvenoj krizi u kojoj se prepliću ekonomski problemi, socijalno nezadovoljstvo i duboke političke podjele. Uvođenje vanrednog stanja i angažovanje vojske može privremeno stabilizovati situaciju, ali bez političkog dogovora između vlade, sindikata i ruralnih organizacija, kriza bi se mogla dodatno produbiti.
Izvori: blic.rs, Al Jazeera, BBC News, Reuters
