U DR Kongo zdravstveni djelatnici bore se protiv nove epidemije ebole koja je odnijela više od 170 života. Borbu dodatno otežavaju lokalni mitovi, poput “kletve lijesa”, zbog kojih je stanovništvo u gnjevu spaljivalo bolničke centre.
U sjeveroistočnom dijelu Demokratske Republike Kongo, u pokrajini Ituri koja je postala epicentar nove epidemije ebole, zdravstveni djelatnici zapjevali su pjesme hvale i olakšanja. Razlog za slavlje bio je otpust 49-godišnjeg Daniela Kitambale iz bolnice u Mongbwaluu.
Nakon tri sedmice borbe i dva uzastopna negativna testa, Daniel je proglašen zdravim. Njegovo ozdravljenje, kao i tek nekolicina drugih prije njega, ključna su prekretnica u ratu koji liječnici vode protiv opake bolesti, ali i protiv opasnih lokalnih mitova.
“Ova bolest je strašna. Bio sam jako loše kad sam stigao, ali Bog je velik i sada sam dobro”, ispričao je novinarima BBC-ja ovaj poljoprivrednik dok su mu medicinari u zelenim kutama pljeskali. Zarazio se tako što je otišao posjetiti i pomoliti se za bolesnog sumještanina. Kao i većina tamošnjeg stanovništva, najprije je spas pokušao pronaći u tradicionalnoj medicini, no nakon što mu se stanje dramatično pogoršalo, ipak je stigao u bolnicu.
Do sada je u ovoj najnovijoj epidemiji, proglašenoj prije nešto više od mjesec dana, preminulo više od 170 ljudi. Kako smo danas već pisali, liječnici se ovoga puta bore protiv rijetke vrste virusa pod nazivom Bundibugyo. Ta vrsta ubija otprilike petinu zaraženih, a sumnja se da se mjesecima širila neotkrivena jer su inicijalni testovi bili negativni – medicinski istražitelji su, naime, tražili druge, češće sojeve ebole.
Bizarni mit o “kletvi lijesa” i napadi na bolnice
Najveći problem u suzbijanju zaraze, prema riječima gradonačelnika Mongbwalua, Seserekija Mandra Israela, zapravo je duboko ukorijenjeno praznovjerje. Cijela je tragedija u zajednici buknula početkom veljače zbog jednog bizarnog incidenta.
“Jedna je obitelj prevozila tijelo pokojnika na pokop iz provincijskog središta Bunia. Putem se lijes slomio. Čovjek je pokopan, a slomljeni lijes je spaljen. To je u zajednici pokrenulo priču o ‘kletvi lijesa’. Ljudi su masovno umirali, svakoga dana po sedam, osam ili deset osoba, a lokalno stanovništvo je krivnju svaljivalo na spaljivanje tog lijesa, a ne na virus”, objasnio je gradonačelnik.
Zbog potpunog nerazumijevanja situacije i dezinformacija koje su kružile mjesecima prije službenog proglašenja epidemije, bolnice su postale mete gnjeva. Prošireni su tračevi kako su sami liječnički centri problem, a ne rješenje. Tako je 21. svibnja zapaljen šator namijenjen liječenju oboljelih u krugu bolnice u Mongbwaluu, a samo dva dana kasnije zapaljen je i medicinski centar u obližnjem gradu Rwampara. Lokalci su, poučeni prijašnjim epidemijama, vjerovali da će ebola nestati ako jednostavno spale izolacijske centre.
Liječnici na prvoj crti: “Pet naših kolega je umrlo”
U ovoj surovoj borbi medicinsko osoblje plaća najvišu cijenu. “Pet zdravstvenih radnika je preminulo ovdje, a još nekoliko ih je zaraženo i trenutno se liječe u našoj ustanovi”, priznao je dr. Richard Lukodu, medicinski direktor bolnice u Mongbwaluu. Ipak, uvođenjem strožih protokola zaštite, rizik za osoblje je smanjen. Situaciju je znatno olakšalo i otvaranje laboratorija u samoj bolnici prije dva tjedna, pa rezultati testova stižu unutar jednog dana, dok se prije na njih čekalo i po tjedan dana iz udaljene Bunije.
Liječnički centri sada su ponovno otvoreni i u njima vladaju rigorozne mjere. Teško oboljeli pacijenti nalaze se u posebnim boksovima u koje ulaze isključivo timovi u punoj zaštitnoj opremi. Posjeti obitelji su dopušteni, ali su od pacijenata odvojeni barijerama širokim dva metra ili velikim staklenim stijenama.
Sve više ljudi, vidjevši Daniela i nekolicinu drugih koji su izliječeni išetali iz bolnice, polako počinje vjerovati medicini i sami dolaze potražiti pomoć. No, zdravstvene vlasti upozoravaju da je optimizam još uvijek krhak. Ključni korak za potpuno zaustavljanje ebole jest pronalaženje i praćenje svih kontakata zaraženih osoba, a mnogi od njih epidemiolozima još uvijek bježe “ispod radara”.
Izvor: dnevnik.hr
