Donald Trump suočio se s rijetkim političkim otporom u Američkom Senatu, nakon što je gornji dom Kongresa usvojio rezoluciju kojom se od Bijele kuće traži da obustavi vojno djelovanje u Iranu ili da za nastavak operacija dobije eksplicitno odobrenje zakonodavne vlasti.
Iako je rezolucija usvojena tijesnom većinom i uz podršku dijela republikanaca, njen politički značaj daleko nadmašuje pravni – jer, kako stoji u proceduri, dokument neće biti upućen predsjedniku na potpis i nema snagu zakona.
Povratak debate o ratnim ovlašćenjima
Ovaj potez Kongresa predstavlja obnovu dugogodišnje ustavne debate u SAD o tome ko ima pravo da uvodi zemlju u rat – predsjednik ili zakonodavna vlast. Kritičari Trumpove politike tvrde da je izvršna vlast previše proširila svoje ovlasti u vojnim intervencijama, dok Bijela kuća insistira da su operacije u Iranu bile nužne i legitimne u kontekstu nacionalne sigurnosti.
Rezolucija je prošla u atmosferi sve većeg političkog pritiska, jer se sukob u Iranu, prema navodima američkih medija, približava petom mjesecu trajanja i postaje sve nepopularniji u javnosti.
Rijetka dvostranačka podjela
Zanimljivo je da glasanje nije bilo strogo partijsko. Nekoliko republikanskih senatora pridružilo se demokratama, među njima i istaknute figure koje su ranije već izražavale skepticizam prema proširenju izvršnih ratnih ovlasti.
S druge strane, dio demokrata također je glasao protiv, što pokazuje da pitanje vojne intervencije u Iranu duboko dijeli Kongres i prelazi uobičajene stranačke linije.
Politička, ali ne i pravna prepreka
Iako je rezolucija usvojena u oba doma Kongresa, njen pravni domet ostaje ograničen. Bijela kuća je naglasila da dokument nema obavezujući karakter i da ne mijenja postojeće vojne operacije.
U suštini, riječ je o političkoj poruci – signalu da Kongres želi povratiti dio kontrole nad odlukama o upotrebi vojne sile, ali bez neposrednog mehanizma za njeno sprovođenje.
Oštra reakcija Donalda Trumpa
Trump je na odluku reagovao oštro, ocijenivši je kao „loše tempiranu i besmislenu“, tvrdeći da otežava američku poziciju u pregovorima i vojnim operacijama.
U svojoj objavi na društvenoj mreži Truth Social optužio je senatore da „pomažu neprijatelju“, ističući da je Iran, kako tvrdi, oslabljen i „na ivici poraza“. Njegove izjave dodatno su produbile političku polarizaciju oko sukoba.
Širi kontekst: ustavna borba o ratnim ovlašćenjima
Ovaj slučaj uklapa se u širi obrazac američke politike, u kojem se Kongres povremeno pokušava suprotstaviti ekspanziji predsjedničkih ratnih ovlašćenja, ali rijetko uspijeva da ih pravno ograniči.
Rezolucija o Iranu tako više funkcioniše kao politički signal nego kao instrument kontrole – ali i kao podsjetnik da pitanje rata i mira u američkom sistemu vlasti ostaje predmet stalnog institucionalnog nadmetanja.
U trenutku kada se vojna kampanja nastavlja, a javna podrška opada, ova odluka Kongresa pokazuje rastući jaz između zakonodavne i izvršne vlasti – jaz koji bi u budućnosti mogao imati i mnogo konkretnije posljedice.
Izvori: BBC, Glas Srpske
