Japanska vladajuća stranka, Shigeru Ishiba, Liberalno-demokratska partija (LDP), odobrila je nacrt zakona kojim se otvara mogućnost stvaranja drugog glavnog grada države. Cilj inicijative nije premiještanje prestonice iz Tokija, već uspostavljanje rezervnog administrativnog centra koji bi mogao preuzeti ključne funkcije države u slučaju razornog zemljotresa, cunamija ili druge velike katastrofe.
Prema predlogu, nova lokacija bi bila osposobljena da privremeno preuzme rad vlade, parlamenta, državne administracije i drugih ključnih institucija ukoliko Tokio postane nefunkcionalan zbog vanrednih okolnosti.
Zašto Japan razmatra drugi glavni grad?
Japan se nalazi na jednom od seizmički najaktivnijih područja svijeta. Zemlja se redovno suočava sa snažnim zemljotresima, cunamijima i vulkanskim aktivnostima, zbog čega već decenijama postoje rasprave o decentralizaciji državnih funkcija.
Stručnjaci upozoravaju da bi eventualni mega-zemljotres u području Tokija mogao izazvati ogromne ljudske i ekonomske gubitke te paralizovati rad državnih institucija. Upravo zbog toga ideja o „rezervnoj prijestonici“ sve češće dobija političku podršku.
Šta predviđa zakon?
Nacrt zakona predviđa:
- formiranje velikog urbanog centra izvan Tokija;
- izgradnju infrastrukture sposobne da primi državne institucije;
- razvoj komunikacionih i bezbijednosnih sistema za kontinuitet rada vlade;
- mogućnost brzog prebacivanja ključnih državnih funkcija u slučaju krize.
Riječ je o konceptu koji se često naziva „backup capital“ ili rezervna prestonica, a slične modele kriznog upravljanja razvijale su i neke druge države suočene s visokim prirodnim rizicima.
Politički dogovor
Inicijativa proizlazi iz sporazuma koji su prošle godine postigli LDP i njihov koalicioni partner, Japan Innovation Party (japanska politička stranka desnog centra osnovana 2015. godine. Stranka se zalaže za reforme uprave, fiskalnu odgovornost i veću regionalnu autonomiju, s jakom bazom podrške u Osaki).
Pregovori su bili usporeni zbog neslaganja oko pravila za lokalne referendume vezane za stvaranje posebnih administrativnih oblasti. Kompromis je postignut nakon izmjene odredbi kojima je predviđeno da o takvim pitanjima glasaju isključivo stanovnici područja na koja se promjene direktno odnose.
Dugoročna strategija nacionalne bezbjednosti
Iako zakon još nije konačno usvojen, njegovo odobravanje pokazuje da Japan sve ozbiljnije razmatra scenarije u kojima bi koncentracija političke i ekonomske moći u Tokiju mogla predstavljati rizik za funkcionisanje države.
U zemlji koja je preživjela katastrofe poput Velikog istočnojapanskog zemljotresa magnitude 9,0 i cunamija marta 2011., ideja o rezervnom glavnom gradu više se ne posmatra kao teorijski projekat, već kao dio šire strategije nacionalne otpornosti i upravljanja krizama.
Takav potez mogao bi predstavljati jednu od najvećih institucionalnih reformi u Japanu u posljednjim decenijama, s ciljem da država ostane operativna čak i u najtežim vanrednim situacijama.
