U svijetu diplomatije pokloni rijetko predstavljaju samo znak pažnje. Oni su poruka, simbol, izraz političke kulture, a ponekad i pažljivo osmišljena metafora. Zato je potez turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana na 36. samitu NATO-a u Ankari izazvao mnogo pažnje.
Umjesto uobičajenih umjetničkih predmeta, knjiga, satova ili tradicionalnih rukotvorina, Erdogan je svakom lideru zemlje učesnice uručio personalizovani revolver turskog proizvođača Sarsilmaz SR 38, sa ugraviranim imenom primaoca i kutijom bojeve municije. Kako prenose britanski i evropski mediji, uz poklon je dostavljeno i pismo kojim je predsjednik Turske ukinuo izvozne kontrole kako bi oružje moglo biti izneseno iz zemlje.
Bio je to poklon koji je momentalno postao tema diplomatskih hodnika, bezbjednosnih službi i društvenih mreža.
Simbolika koja je zasjenila samit
Samit u Ankari bio je posvećen temama koje već godinama određuju budućnost Alijanse – jedinstvu NATO-a, povećanju izdvajanja za odbranu, nastavku podrške Ukrajini i bezbjednosnim izazovima koje donosi nestabilna međunarodna scena.
Ipak, dok su lideri razgovarali o kolektivnoj bezbjednosti, Erdogan im je uručio poklon koji je cijelu priču sveo na vrlo ličan nivo – sredstvo za ličnu zaštitu.
Da li je riječ o simbolu samostalnosti u vremenu kada savezništva postaju sve složenija? Diskretnoj poruci da svaka država na kraju mora računati prvenstveno na sebe? Ili je jednostavno riječ o predsjedniku koji već godinama njeguje sklonost spektakularnim gestovima koji ostaju upamćeni?
Odgovor vjerovatno zna samo Erdogan.
Starmerov revolver ostao u Turskoj
Među prvima je o neobičnom poklonu govorio britanski premijer u tehničkom mandatu Kir Starmer tokom leta za London.
Potvrdio je da je dobio revolver sa ugraviranim imenom i bojevom municijom, ali je objasnio da zbog izuzetno strogih britanskih zakona funkcionalno vatreno oružje nije moguće unijeti u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Iako je Erdogan ukinuo turske izvozne kontrole, Starmerov revolver nije napustio Tursku. Ostao je kod britanskih zvaničnika, a očekuje se da će prije eventualnog vraćanja biti trajno onesposobljen, odnosno deaktiviran tako da više ne može ispaljivati municiju.
Britanska administracija tako je izbjegla situaciju u kojoj bi premijer po povratku sa NATO samita morao objašnjavati kako je preko granice pokušao unijeti poklon u obliku funkcionalnog revolvera.
Kanadski odgovor: revolver preuzima policija
Slična situacija dogodila se i u Kanadi.
Kabinet premijera Marka Karnija potvrdio je da je i on primio personalizovani revolver, ali je oružje odmah predato Kraljevskoj kanadskoj konjičkoj policiji (RCMP).
Kanadske vlasti saopštile su da premijer neće zadržati poklon niti će ga uvoziti kao ličnu imovinu. O njegovoj daljoj sudbini odlučivaće nadležne institucije, što praktično znači da neće završiti kao uspomena u premijerovoj kancelariji.
Evropska unija između etike i bezbjednosti
Za institucije Evropske unije situacija je bila još složenija.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta takođe su dobili personalizovane revolvere.
Međutim, pravila Evropske unije veoma su jasna kada je riječ o zvaničnim poklonima. Predmeti čija vrijednost prelazi dozvoljeni prag ne mogu ostati u ličnom vlasništvu evropskih zvaničnika.
Koštin tim odmah je preuzeo oružje radi bezbjednosnih provjera, dok pravnici i administracija moraju procijeniti čitav niz pitanja – od izvoza i uvoza vatrenog oružja, preko skladištenja bojeve municije prema belgijskim propisima, do mogućeg arhiviranja ili trajnog odlaganja poklona u institucionalne zbirke.
Drugim riječima, jedan diplomatski poklon proizveo je administrativni posao koji će vjerovatno trajati mnogo duže od samog samita.
Kada diplomatija dobije elemente vesterna
Cijela situacija ima i gotovo filmsku dimenziju.
Dok većina domaćina međunarodnih skupova poklanja umjetničke predmete, tradicionalne rukotvorine ili lokalne specijalitete, Turska je odlučila da svakom lideru uruči revolver.
Lako je zamisliti pomalo apsurdne scene na aerodromima.
Britanski zvaničnici objašnjavaju zašto premijer ne može ponijeti poklon kući.
Kanadski kabinet zove policiju zbog sasvim legalno poklonjenog vatrenog oružja.
Evropski birokrati otvaraju pravilnike o etici, bezbjednosti, carinskim procedurama i vrijednosti poklona.
Internet je, naravno, odmah učinio svoje. Društvene mreže preplavili su komentari da je zajednička fotografija lidera NATO-a odjednom više ličila na poster ozbiljnog akcionog filma nego na tradicionalni porodični portret saveznika.
Više od poklona
Možda upravo u tome leži najveća vrijednost ovog neobičnog diplomatskog gesta.
U vremenu kada međunarodnim odnosima dominiraju pažljivo odmjerene izjave, usaglašeni završni dokumenti i protokolarni osmijesi, Erdogan je uspio da jednim poklonom izazove raspravu o simbolici moći, bezbjednosti i političkim porukama.
Da li je revolver metafora svijeta u kojem svaka država mora biti spremna da se sama zaštiti? Da li predstavlja podsjećanje da vojni savez počiva na sili jednako koliko i na diplomatiji? Ili je riječ samo o predsjedniku koji zna kako da ostavi utisak?
Vjerovatno će odgovori ostati različiti, u zavisnosti od toga ko ih daje.
Jedno je, međutim, sigurno. Dok će se većina zaključaka sa samita NATO-a pamtiti uglavnom među stručnjacima za bezbjednost, Erdoganovi personalizovani revolveri već su ušli u istoriju kao jedan od najneobičnijih diplomatskih poklona ikada uručenih na jednom međunarodnom skupu.
Ponekad jedan predmet kaže više od čitavog završnog saopštenja.
